Index   Back Top Print

[ DE  - EN  - ES  - FR  - HR  - IT  - PT ]

BENEDIKT XVI.

PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

1. Studenoga 2005.

Radost pripadnosti velikoj obitelji Božjih ugodnika

Slavimo danas svetkovinu Svih svetih, koja nam daje kušati radost pripadnosti velikoj obitelji Božjih ugodnika, odnosno, kao što je pisao sveti Pavao, "dioništva u baštini svetih u svjetlosti" (Kol 1,12). Liturgija ponovno pred nas stavlja riječi Ivana apostola ispunjene divljenjem: "Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo" (1 Iv 3,1). Da, postati sveti znači ostvariti u punini ono što već jesmo: uzdignuti, u Kristu Isusu, do punine dostojanstva Božjega posinstva (usp. Ef 1,5; Rim 8,14-17).

Utjelovljenjem Sina, njegovom smrću i uskrsnućem, Bog je htio pomiriti u sebi čovječanstvo i otvoriti mu vrata da može biti dionik njegova života. Onaj koji vjeruje u Krista Sina Božjega nanovo se rađa odozgor, biva kao preporođen po Duhu Svetom (usp. Iv 3,1-8). To se otajstvo ostvaruje u sakramentu krsta po kojem majka Crkva daje svjetlost "svetima".

Novi život, primljen na krštenju, nije podložan propadljivosti i vlasti smrti. Za onoga koji živi u Kristu smrt je prijelaz iz ovozemnog hodočašća u nebesku domovinu, gdje Otac prihvaća svu svoju djecu, "iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika", kao što čitamo u knjizi Otkrivenja (7,9). Zato je vrlo znakovito i priliči da se dan nakon slavlja Svih svetih u liturgiji slavi spomen svih vjernih mrtvih. "Općinstvo svetih", koje ispovijedamo u vjerovanju, jest stvarnost koja se izgrađuje ovdje na zemlji, ali će se ona u punini očitovati kada budemo vidjeli Boga "kao što jest" (1 Iv 3,2). To je obitelj koju vežu duboke spone duhovne solidarnosti, koja ujedinjuje pokojnike s onima koji još nisu dovršili svoje zemaljsko hodočašće. To je tajanstvena ali stvarna povezanost, koja se učvršćuje molitvom i sudjelovanjem u sakramentu euharistije.

U mističnom tijelu Kristovu duše se vjernika susreću nadilazeći barijeru smrti, mole jedne za druge i ostvaruju u ljubavi duboku razmjenu darova. U toj se dimenziji vjere shvaća također praksa da se za duše pokojnika prinose molitve i na osobit način euharistijska žrtva, spomen uskrsnuća Krista, koji je otvorio vjernicima prolaz u život vječni. U duhu se sjedinjujući sa svima onima koji pohode groblja kako bi molili za svoje pokojnike i ja ću se sutra popodne sabrati u molitvi u Vatikanskoj kripti kod grobova papa, koji se nalaze uz grob apostola Petra, te ću se posebno spomenuti dragoga Ivana Pavla II. Dragi prijatelji, neka tradicionalni pohod grobljima naših pokojnika koji činimo ovih dana bude prigoda da bez straha razmišljamo o tajni smrti i njegujemo tu neprekidnu budnost koja nas pripravlja da se s njome vedro suočimo. Neka nam u tome pomogne Djevica Marija, Kraljica svetih, kojoj se sada s pouzdanjem obraćamo.

  



Copyright © Dicastero per la Comunicazione - Libreria Editrice Vaticana