Index   Back Top Print

[ DE  - EN  - ES  - FR  - HR  - IT  - PT ]

PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Na svetkovinu Svih svetih 1. studenoga 2008.

 

"Vrt" svetosti

Draga braćo i sestre!

Danas s velikom radošću slavimo svetkovinu Svih svetih. Posjećujući botanički vrt čovjek ostane zadivljen živopisnošću biljaka i cvijeća i sama mu se od sebe nametne misao o Stvoriteljevoj mašti koji je zemlju stvorio kao prekrasni vrt. Sličan osjećaj se u nama budi kada promatramo svetost: svijet nam se predstavlja kao "vrt", gdje je Duh Božji čudesnom maštovitošću dao mnoštvo svetaca i svetica, svakog doba i društvenog položaja, svakog jezika, naroda i kulture. Jedan različit od druga, svaki s jedinstvenom ljudskom osobnošću i vlastitom duhovnom karizmom. Svima je ipak zajedničko to da na sebi nose utisnut Isusov "pečat" (usp. Otk 7,3), to jest pečat njegove ljubavi, posvjedočene po križu. Svi su oni u radosti, u beskrajnoj slavi, ali su, poput Isusa, na putu do toga cilja prošli kroz nevolju i kušnju (usp. Otk 7,14), podnijevši vlastitu žrtvu kako bi sada mogli sudjelovati u slavi uskrsnuća.

Svetkovina Svih svetih počela se slaviti u prvom tisućljeću kršćanstva kao zajedničko slavlje mrtvih. Već 609. godine u Rimu papa Bonifacije IV. izvršio je posvetu Pantheona, posvetivši ga Djevici Mariji i svim mučenicima. To mučeništvo, međutim, možemo shvaćati u širem smislu, to jest kao bespridržajnu ljubav prema Kristu, ljubav koja se izražava u potpunom samopredanju Bogu i braći. Taj duhovni cilj, kojemu svi krštenici streme, postiže se tako da se nasljeduje put evanđeoskih "blaženstva", koje nam spominje današnja svetkovina (usp. Mt 5,1-12a). Taj je put zacrtao Isus, a sveci i svetice su se trudili njime ići, premda svjesni svojih ljudskih ograničenja. U svojem su ovozemaljskom životu biti siromašni u duhu, krotki, žalosni zbog grijeha, gladni i žedni pravednosti, milosrdni, čista srca, mirotvorci, progonjeni zbog pravednosti. I Bog ih je učinio dionicima svoje radosti: njezini su predokus osjetili već na ovoj zemlji, a sada, u vječnosti, uživaju njezinu puninu. Sada su utješeni, baštinici zemlje, siti, slobodni od grijeha, promatraju Boga čija su djeca. Riječju: "njihovo je Kraljevstvo nebesko" (usp. Mt 5,3-10).

Na ovaj dan osjećamo kako nas nešto snažnije vuče k Nebu, što na potiče da ubrzamo korak našega zemaljskog hodočašća. Osjećamo kako se u našim srcima javlja žarka želja da se sve više sjedinjujemo s obitelji svetaca, kojoj već sada po milosti pripadamo. Kao što kaže slavna duhovna pjesma: "Kada dođe četa tvojih svetih, kako bih volio, Gospodin, i ja biti među njima!" Neka ta lijepa težnja plamti u srcima svih kršćana i pomogne im da prevladaju svaku poteškoću, svaki strah, svaku nevolju! Stavimo, dragi prijatelji, svoju ruku u majčinsku ruku Marije, Kraljice svih svetih i pustimo neka nas ona vodi prema nebeskoj domovini, u društvu blaženih duhova "iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika" (Otk 7,9). Uključimo već sada u svoje molitve i spomen naših dragih pokojnika kojih ćemo se sutra spomenuti.

     

 



Copyright © Dicastero per la Comunicazione - Libreria Editrice Vaticana