Index   Back Top Print


PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 11. kolovoza 2013.

Video


Božja ljubav je pravo čovjekovo blago

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje ove nedjelje (Lk 12, 32-48) govori nam o želji za konačnim susretom s Kristom, željom koja nas potiče da budemo uvijek pripravni, budna duha, da očekujemo taj susret čitavim svojim žićem, sa svim onim što jesmo. To je temeljni aspekt kršćanskog života. Postoji jedna želja koju svi mi, bilo otvoreno bilo skriveno, imamo u svom srcu, svi imamo tu želju u srcu.

I to je Isusovo učenje važno promatrati u konkretnom, egzistencijalnom kontekstu u kojem ga je on prenio. U ovom slučaju, evanđelist Luka nam pokazuje Isusa koji s učenicima ide prema Jeruzalemu, prema svojoj Pashi smrti i uskrsnuća, i na tome putu ih poučava povjeravajući im ono što on sâm nosi u srcu, duboke stavove svoje duše. Među tim stavovima su i odvajanje od zemaljskih dobara, povjerenje u Očevu providnost i – upravo - budnost duha, djelatno očekivanje Božjeg kraljevstva. Za Isusa to je očekivanje povratka u Očevu kuću. Za nas pak riječ je o očekivanju samoga Krista koji će doći da nas uzme i povede vječnoj slavi, kao što je već učinio sa svojom Majkom Presvetom Marijom: poveo ju je u nebo sa sobom.

To nam Evanđelje želi reći da je kršćanin onaj koji nosi u sebi veliku, duboku želju za susretom sa svojim Gospodinom zajedno s braćom, svojim suputnicima. A sve je to sažeto izraženo u onom poznatom Isusovu izričaju: "Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti" (Lk 12, 34). Srce koje želi… Svi mi imamo neku želju! Jadni su oni ljudi koji nemaju želju! Želju da se ide naprijed, prema cilju, a za nas kršćane taj cilj je susret s Isusom, susret upravo s njim, koji je naš život, naša radost, ono što nas usrećuje. Želim vam postaviti dva pitanja. Prvo glasi: imate li svi vi srce ispunjeno željom, srce koje želi? Razmislite i odgovorite u tišini i u svom srcu: ti, imaš li srce koje želi, ili je tvoje srce zatvoreno, uspavano, neosjetljivo za život? Želja: ići naprijed ususret Isusu. Drugo pitanje glasi: gdje je tvoje blago, ono što ti želiš. Jer Isus nam je rekao: "Gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti" (Lk 12, 34) – i ja postavljam pitanje: gdje je tvoja želja? Što je za mene najvažnija, najdragocjenija stvarnost, stvarnost koja privlači moje srce poput magneta? Što privlači tvoje srce? Mogu li reći da je to Božja ljubav? Postoji li u meni želja da drugima činim dobro, da živim za Gospodina i za našu braću? Mogu li to reći? Neka svatko odgovori u svom srcu. Ali netko mi može reći: oče, ja radim, imam obitelj, za mene je najvažnije uzdržavati obitelj, ići na posao…

Istina, to je važno. Ali koja je to snaga koja drži obitelj ujedinjenom? To je upravo ljubav, a ljubav u naše srce unosi Bog, Božja ljubav: upravo Božja ljubav daje smisao malim svakodnevnim obavezama te pomaže suočiti se s velikim kušnjama. To je pravo čovjekovo blago. Kročiti kroz život s ljubavlju, s onom ljubavlju koju je Gospodin posijao u srce, s Božjom ljubavlju. I to je pravo blago. No što je to Božja ljubav? To nije nešto nejasno, neki općeniti osjećaj; Božja ljubav ima jedno ime i jedno lice: to je Isus Krist, Isus. Božja ljubav se očituje u Isusu. Jer mi ne možemo ljubiti zrak… Ljubimo li zrak? Ljubimo li sve? Ne, to se ne može! Ljubimo osobe, a osoba koju mi ljubimo je Isus, Očev dar među nama. To je ljubav koja daje vrijednost i ljepotu svemu drugom; ljubav koja daje snagu obitelji, radu, učenju, prijateljstvu, umjetnosti, svakoj ljudskoj djelatnosti. I daje smisao također negativnim iskustvima, jer nam ta ljubav omogućuje nadići ta iskustva i krenuti dalje, da ne ostanemo zarobljeni zlom, već nam omogućuje ići dalje, otvara nas uvijek nadi. Božja ljubav nas otvara uvijek nadi, onom obzoru nade, konačnom cilju našeg putovanja. Tako i napori i padovi nalaze neki smisao. I naši grijesi nalaze neki smisao u Božjoj ljubavi, jer nam ta Božja ljubav u Isusu Kristu uvijek oprašta, ljubi nas toliko da nam uvijek oprašta.

Dragi prijatelji, danas u Crkvi spominjemo svete Klare Asiške, koja je po Franjinu primjeru ostavila sve da se posveti Kristu u siromaštvu. Sveta Klara nam daje vrlo lijepo svjedočanstvo ovog današnjeg evanđelja: neka nam, zajedno s Djevicom Marijom, pomogne da ga živimo i danas, svatko prema vlastitom pozivu.



Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre, sjetimo se da idući četvrtak slavimo svetkovinu Uznesenja Marijina. Mislimo na našu Majku, koja je došla u nebo s Isusom i toga dana je štujmo.

Upućujem pozdrav muslimanima iz cijeloga svijeta, našoj braći, koja su upravo proslavila završetak mjeseca Ramazana, posvećenog na poseban način postu, molitvi i milostinji. Kao što sam napisao u svojoj poruci za tu prigodu, da se kršćani i muslimani zauzimaju za promicanje uzajamnog poštivanja, osobito odgajanjem novih naraštaja,

Od srca pozdravljam sve Rimljane i prisutne hodočasnike. Radost mi je i danas pozdraviti neke skupine mladih: prije svega one koji su došli iz Chicaga na hodočašće u Lurd i Rim; zatim mlade iz Locatea, Predorea Tavernola Bergamasca te skaute iz Vittorije. Ponavljam i vama riječi koje su bile tema velikog susreta u Riju: "Pođite i učinite mojim učenicima sve narode".

Svima želim ugodnu nedjelju, i dobar tek! Do viđenja!

 




© Copyright - Libreria Editrice Vaticana