Index   Back Top Print


KATEHEZA PAPE FRANJE

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Srijeda, 30. listopada 2013.

Video

 

Općinstvo svetih

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas vam želim govoriti o jednoj vrlo lijepoj stvarnosti naše vjere, a to je "općinstvo svetih". Katekizam Katoličke Crkve nas podsjeća da se pod tim izrazom podrazumijevanju dvije stvarnosti: zajedništvo u svetim stvarima i zajedništvo između svetih osoba (br. 948). Zadržat ću se na ovom drugom značenju: riječ je o jednoj od najutješnijih istina naše vjere, jer nas podsjeća da nismo sami već da postoji zajedništvo života među onima koji pripadaju Kristu. To se zajedništvo rađa iz vjere; naime izraz "sveti" se odnosi na one koji vjeruju u Gospodina Isusa i po krštenju su mu pritjelovljeni u Crkvi. Zbog toga se prve kršćane nazivalo također "svetima" (usp. Dj 9, 13.32.41; Rim 8, 27; 1 Kor 6, 1).

1. U Ivanovu se Evanđelju kaže da je, prije svoje muke, Isus molio Oca za zajedništvo među učenicima, ovim riječima: "da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao." (17,21). Crkva, u svojoj dubljoj istini, je zajedništvo s Bogom, prisnost s Bogom, zajedništvo ljubavi s Kristom i Ocem u Duhom Svetim, koje se proteže na bratsko zajedništvo. Taj odnos između Isusa i Oca je "matrica" povezanosti među nama kršćanima: ako smo duboko uronjeni u tu "matricu", u tu užarenu peć ljubavi, tada možemo doista međusobno postati samo jedno srce i samo jedna duša, jer u plamenu Božje ljubavi izgaraju naše sebičnosti, naše predrasude, naše unutarnje i izvanjske podjele. Božja ljubav sagorijeva također naše grijehe.

2. Ako postoji ta ukorijenjenost u izvor Ljubavi, koja je Bog, tada se također događa recipročno gibanje: od braće k Bogu; iskustvo bratskog zajedništva me vodi zajedništvu s Bogom. Međusobna ujedinjenost vodi nas ujedinjenosti s Bogom, vodi nas povezanosti s Bogom koji je naš Otac. To je drugi aspekt općinstva svetih kojeg bih želio istaknuti: naša vjera treba potporu drugih, osobito u teškim trenucima. Ako smo mi ujedinjeni vjera postaje jaka. Kako je lijepo međusobno se podupirati u čudesnoj pustolovini vjere! Kažem to jer težnja zatvaranja u privatnu sferu utjecala je također na vjersko područje, tako da je mnogo puta teško tražiti duhovnu pomoć onih koji s nama dijele kršćansko iskustvo. Tko od nas nije doživio nesigurnosti, lutanja ili čak sumnje na putu vjere? Svi smo to iskusili, ja također: to je sastavni dio puta vjere, sastavni dio našega života. Sve to ne smije iznenaditi, jer smo ljudska bića, označena krhkošću i ograničenostima; svi smo krhki, svi imamo granice. Ipak, u tim je teškim trenucima nužno uzdati se u Božju pomoć, sinovskom molitvom, i, istodobno, važno je naći hrabrosti i poniznosti da se otvorimo drugima, da tražimo pomoć, da tražimo da nam pruže ruku. Koliko smo puta učinili to i zatim se uspjeli izvući iz nevolje i ponovno naći Boga! U tome zajedništvu mi smo velika obitelj, gdje se svi članovi međusobno pomažu i podupiru.

3. Dolazimo tako do drugog aspekta: općinstvo svetih nadilazi granice ovozemaljskog života, nadilazi smrt i traje zauvijek. To jedinstvo među nama seže onkraj ovog života i nastavlja se u drugom životu; to je duhovno jedinstvo koje se rađa iz krštenja i ne prekida se smrću, već, zahvaljujući Kristu uskrslom, nalazi svoju puninu u vječnom životu. Postoji duboka i neraskidiva veza između onih koji su još putnici na ovome svijetu – među nama – i onih koji su prešli prag smrti i ušli u vječnost. Svi krštenici ovdje na zemlji, duše u čistilištu i sve blažene duše koje su već u raju čine jednu obitelj. To zajedništvo između zemlje i neba ostvaruje se osobito u molitvi zagovora.

Dragi prijatelji, imamo tu ljepotu! To je naša stvarnost, svih nas, koja nas čini braćom, koja nas prati na putu života i daje nam susresti se po drugi put gore na nebu. Kročimo tim putem s povjerenjem, s radošću. Kršćanin mora biti radostan, radostan što ima toliku krštenu braću za svoje suputnike; što mu pomažu braća i sestre koji kroče istim putem prema nebu kao i braća i sestre koji su na nebu i mole se Isusu za nas. Samo radosno naprijed tim putem!

Apel za Irak

Po završetku audijencije pozdravit ću izaslanstvo glavnih uprava u Iraku, s predstavnicima različitih vjerskih skupina, koje predstavljaju bogatstvo zemlje, u čijoj će pratnji biti predsjednik Papinskog vijeća za međureligijski dijalog kardinal Tauran. Pozivam vas da molite za dragi irački narod kojeg nažalost svakoga dana pogađaju tragična nasilja, da pronađe put pomirenja, mira, jedinstva i stabilnosti.

 




© Copyright - Libreria Editrice Vaticana