Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji

Nedjelja, 4. studenoga 2012.

[Video]

Draga braćo i sestre!

Evanđelje ove nedjelje (Mk 12, 28-34) ponovno nam predlaže Isusov nauk o najvećoj zapovijedi – zapovijedi ljubavi, koja je dvojaka: ljubiti Boga i ljubiti bližnjega. Sveci, koje smo nedavno slavili zajedno o jednoj svečanoj svetkovini, su upravo oni koji, uzdajući se u Božju milost, pokušavaju živjeti prema toj temeljnoj logici. Zapravo, zapovijed ljubavi može potpuno provoditi u djelo onaj koji živi u dubokom odnosu s Bogom, upravo kao što dijete svoju sposobnost ljubavi crpi iz dobrog odnosa s majkom i ocem. Sveti Ivan Avilski, kojeg sam nedavno proglasio crkvenim naučiteljem, ovako piše na početku svoje Rasprave o Božjoj ljubavi: "Ono što – piše on – najviše potiče naše srce na ljubav prema Bogu jest duboko promatrati ljubav koju je on imao prema nama... To, više no dobročinstva, potiče srce da ljubi; jer onaj koji drugome iskazuje neko dobročinstvo daje mu nešto što posjeduje; ali onaj koji ljubi daje samoga sebe sa svime onim što ima, i ne ostaje mu više ništa drugo za dati" (br. 1). Prije no zapovijed – ljubav nije zapovijed – to je dar, stvarnost koju nam Bog daje spoznati i iskusiti, tako da, poput nekog sjemena, može niknuti također u nama i razvijati se u našem životu.

Ako se Božja ljubav duboko ukorijenila u jednoj osobi, ona može ljubiti i onoga koji to ne zaslužuje, upravo kao što to Bog čini prema nama. Otac i majka ne vole djecu samo kada to zaslužuju: vole ih uvijek, premda im naravno stavljaju do znanja kada pogriješe. Od Boga učimo htjeti uvijek i jedino dobro a nikada zlo. Učimo gledati drugoga ne samo našim očima, već Božjim očima, a to je pogled Isusa Krista. Taj pogled polazi od srca i ne zaustavlja se na površnosti, već se izdiže iznad onoga što se vidi izvana i uspijeva dokučiti duboke težnje drugoga: težnju da ga drugi sasluša, da mu drage volje posveti svoju pažnju, da mu, riječju, iskaže ljubav. Zauzvrat, kada se otvorim drugome kakav on jest, kada mu izađem ususret, postajem raspoloživ, otvaram se također spoznaji Boga, osjećam da on postoji i da je dobar. Ljubav prema Bogu ljubav i prema bližnjemu su nerazdvojni i međusobno povezani. Isus nije izmislio ni jedno ni drugo, već je otkrio da su oni, u osnovi, jedna zapovijed, i činio je to ne samo riječju, već nadasve svojim svjedočanstvom: sama Isusova Osoba i čitav njegov misterij utjelovljuju jedinstvo ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, kao dva kraka križa, okomiti i vodoravni. U euharistiji on nam daje tu dvostruku ljubav, dajući samoga sebe, da, hranjeni tim Kruhom, ljubimo jedni druge kao što je nas on ljubio.

Dragi prijatelji, molimo, po zagovoru Djevice Marije, da svaki kršćanin može pokazati svoju vjeru u jednoga pravog Boga jasnim svjedočanstvom ljubavi prema bližnjemu.

© Copyright 2012 - Libreria Editrice Vaticana