KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI 

Srijeda, 23. prosinca 2009.

 (Video)

Franjina živa vjera i ljubav prema Kristovu čovještvu

Draga braćo i sestre!

S božićnom devetnicom, koju slavimo ovih dana, Crkva nas poziva živjeti na intenzivan i dubok način pripravu za predstojeće Rođenje Gospodinovo. Želja, koju svi nosimo u srcu, je da nam predstojeći blagdan Božića, usred vreve i užurbanosti koja vlada ovih dana, donese vedru i duboku radost, da nam dadne rukom dotaći dobrotu našega Boga i ulije nam novu hrabrost.

Da bismo bolje shvatili značenje Rođenje Gospodinova htio bih se kratko osvrnuti na povijest te svetkovine. Naime, liturgijska godina Crkve nije se isprva razvijala počevši od Kristova rođenja, već od vjere u uskrsnuće. Stoga najstariji kršćanski blagdan nije Božić, već Uskrs; na Kristovu uskrsnuću se temelji kršćanska vjera, ono je temelj navještaja evanđelja i iz njega je potekla Crkva. Stoga biti kršćanin znači živjeti kao uskrsli, znači dopustiti da nas zahvati djelotvorna snaga koja izvire iz krsnoga vrela i koja nas navodi umrijeti grijehu kako bi živjeli s Bogom (usp. Rim 6,4).

Prvi koji je izričito spomenuo 25. prosinca kao dan Isusova rođenja bio je Hipolit Rimski. Učinio je to u svojem komentaru na Knjigu proroka Daniela, pisanom oko 204. godine. Neki će egzegete, kasnije, primijetiti kako se na taj dan slavio blagdan Posvećenje jeruzalemskog hrama, kojeg je ustanovio Juda Makabejac 164. prije Krista. Podudaranje tih dvaju datuma značilo bi da se s Isusom, koji se pojavio kao Božje svjetlo u noći, stvarno ostvaruje posvećenje hrama, Božji dolazak na ovu zemlju,

U kršćanstvu blagdan Božića poprimio je konačni oblik u 4. stoljeću, kada je zauzeo mjesto rimskoga blagdana "sol invictus", nepobjedivog svjetla; tako se jasno istaknulo da je Kristovo rođenje pobjeda pravoga svjetla nad tamom zla i grijeha. Ipak, posebno i snažno duhovno ozračje koje okružuje Božić razvilo se u Srednjem vijeku, zahvaljujući svetom Franji Asiškom, koji je bio duboko zaljubljen u čovjeka Isusa, Boga s nama. Njegov prvi životopisac, Toma Ćelanski, u Vita seconda pripovijeda da je sveti Franjo "više od bilo koje druge svetkovine s neiskazanom revnošću slavio Rođenje djetešca Isusa, te je nazivao blagdanom nad blagdanima dan u kojem je Bog, postavši malo djetešce, sisao majčino mlijeko" (Fonti Francescane, br. 199, str. 492). Od te osobite pobožnosti prema otajstvu utjelovljenja potekla je glasovita proslava Božića u Grecciu. Sveti je Franjo, vjerojatno, za nju dobio nadahnuće na hodočašću u Svetu zemlju i iz jaslica u bazilici Svete Marije Velike u Rimu. Ono što je u tome vodilo Asiškog siromaha bila je želja da doživi na konkretan, živ i aktualan način veličinu događaja rođenja Djetešca Isusa i da svima saopći koliku radost sa sobom nosi taj događaj.

U prvom životopisu, Toma Ćelanski govori o noći u jaslicama podignutim u Grecciu na jedan živ i dirljiv način, davši presudni doprinos širenju najljepšega božićnog običaja: izradi jaslica. Ta noć u Grecciu, naime, vratila je kršćanstvu snagu i ljepotu blagdana Božića i potaknula Božji narod da dokuči njegovu najautentičniju poruku, osobitu ljepotu i da ljubi i klanja se Kristovu čovještvu. Taj osobiti pristup Božiću dao je kršćanskoj vjeri novu dimenziju. Uskrs je usredotočio pozornost na moć Boga koji pobjeđuje smrt, uvodi novi život i uči nadati se u svijet koji će doći. Sa svetim Franjom i njegovim jaslicama izneseni su na vidjelo goloruka Božja ljubav, njegova poniznost i njegova dobrota, koji se u Utjelovljenju Riječi objavljuje ljudima kako bi ih naučio živjeti i ljubiti na nov način.

Ćelanski pripovijeda kako je, u toj božićnoj noći, Franji dana milost čudesnog viđenja. Vidio je kako nepomično leži u jaslama malo djetešce, koje se probudilo upravo kad mu se Franjo približavao. Ćelanski dodaje: "Ni to viđenje nije odudaralo od stvarnosti jer se, po milosti koja je djelovala po njegovom svetom sluzi Franji, djetešce Isus ponovno probudilo u srcu mnogih, koji su ga zaboravili, te se duboko utisnulo u njihovu srcu usplamtjelom ljubavlju" (Vita prima, nav. dj., br. 86, str. 307). Ovaj tekst vrlo jasno opisuje ono što su Franjina živa vjera i ljubav prema Kristovu čovještvu donijeli kršćanskom blagdanu Božića: otkriće da se Bog objavljuje u nježnim udovima Djetešca Isusa. Zahvaljujući svetom Franji, kršćanski puk je mogao shvatiti da je na Božić Bog doista postao "Emanuel", Bog s nama, od kojeg nas neće odvojiti nikakva prepreka i nikakva udaljenost. U tome Djetešcu, Bog je postao tako blizak svakome od nas, toliko blizak da mu se možemo obraćati s "ti" i s njim uspostaviti povjerljiv odnos duboke ljubavi, kao što to činimo s novorođenčetom.

U tome Djetešcu, naime, očituje se Bog-Ljubav: Bog dolazi bez oružja, bez snage, jer ne namjerava osvajati, da tako kažemo, izvana, nego kani radije biti prihvaćen od čovjeka u slobodi; Bog postaje goloruko Djetešce da bi pobijedio oholost, nasilje, čovjekovu želju za posjedovanjem. U Isusu Bog je uzeo na sebe to stanje siromaštva i razoružanosti da bi nas pobijedio ljubavlju i priveo nas našem pravom identitetu. Ne smijemo zaboraviti da je najveći naslov Isusa Krista upravo "Sin", Sin Božji; božansko se dostojanstvo označava izrazom koji se također referira na ponizno stanje betlehemskih jaslica, odgovarajući na jedinstven način na njegovo božanstvo, koje je božanstvo "Sina".

Njegovo stanje Djetešca nam, k tomu, označava kako možemo susresti Boga i uživati njegovu prisutnost. U svjetlu Božića možemo shvatiti Isusove riječi: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko" (Mt 18,3). Onaj koji nije shvatio otajstvo Božića, nije shvatio presudni element kršćanskog života. Onaj tko ne prihvaća Isusa sa srcem djeteta, ne može ući u kraljevstvo nebesko: to je ono što je Franjo htio dozvati u svijest kršćanstvu svoga vremena i svih vremena, sve do danas. Molimo Oca da udijeli našemu srcu onu jednostavnost koja prepoznaje u Djetešcu Gospodina, upravo kao što je to činio Franjo u Grecciu. Tada bi se moglo dogoditi i nama ono što Toma Ćelanski – referirajući se na iskustvo pastira u svetoj noći (usp. Lk 2,20) – pripovijeda o onima koji su bili nazočni događaju u Grecciu: "svi se vratiše svojim kućama puni neizrecive radosti" (Vita prima, nav. dj., br. 86, p. 479). To je želja koju toplo upućujem svima vama, vašim obiteljima i svim vašim dragima.

Sretan Božić svima!