KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Srijeda, 23. lipnja 2010.

Tomina Teološka suma

Draga braćo i sestre!

Htio bih danas, ovim trećim dijelom, dovršiti svoje kateheze o svetom Tomi Akvinskom. I više od sedam stotina godina od njegove smrti možemo mnogo naučiti od njega. Podsjetio je na to također moj prethodnik papa Pavao VI. koji se, u govoru održanom u Fossanovi 14. rujna 1974., prigodom 700. obljetnice smrti svetog Tome, pitao: "Koju nam pouku može dati učitelj Toma?" Njegov je odgovor glasio ovako: "povjerenje u istinu katoličke vjerske misli, koju je on branio, izlagao, otvoren spoznajnoj sposobnosti ljudskog uma" (Insegnamenti di Paolo VI, XII[1974.], str. 833-834). Istoga dana, u Aquinu, govoreći ponovno o svetom Tomi, rekao je: "svi mi koji smo vjerni sinovi Crkve možemo i moramo, bar u određenoj mjeri, biti njegovi učenici" (isto, str. 836).

Stupimo dakle i mi u školu svetog Tome i njegova remek-djela, Teološke sume (Summa theologiae). Ono, premda je ostalo nedovršeno, ipak je monumentalno djelo: sadrži 512 pitanja i 2669 članaka. Riječ je o zgusnutom razmišljanju, u kojem ljudski um tajnama vjere prilazi jasno i duboko, ispreplićući pitanja i odgovore, u kojima sveti Toma produbljuje učenje koje dolazi iz Svetoga pisma i od crkvenih otaca, prije svega svetoga Augustina. U tome razmišljanju, u susretu s pravim pitanjima svoga vremena, koja su često i naša pitanja, sveti Toma, koristeći također metodu i misao antičkih filozofâ, osobito Aristotela, dolazi do jasnih, lucidnih i odgovarajućih formulacija istina vjere, gdje je istina dar vjere, blista i postaje dostupna za nas, za naše razmišljanje. Ipak, taj napor ljudskog uma – kao što to podsjeća Akvinac samim svojim životom – je uvijek prosvijetljen molitvom, svjetlom koje dolazi odozgor. Samo onaj koji živi s Bogom i s otajstvima može također razumjeti što oni govore.

U Summi teologije, sveti Toma polazi od činjenice da postoje tri različita načina Božje bîti i bivstva: Bog postoji u samom sebi, on je početak i svršetak svega, zbog čega sva stvorenja dolaze i ovise o Njemu; Bog je, nadalje, prisutan po svojoj milosti u životu i djelovanju vjernika, svetaca; konačno, Bog je na posve osobit način prisutan u Kristovoj osobi i u sakramentima, koji proizlaze iz njegova otkupiteljskog djela. Stoga je to monumentalno djelo (usp. Jean-Pierre Torrell, La "Summa" di San Tommaso, Milano 2003., str. 29-75), to istraživanje "teološkim pogledom" Božje punine (usp. Summa Theologiae, Ia, q. 1, a. 7), po svojoj strukturi podijeljeno na tri dijela i predstavlja ga sam doctor communis – sveti Toma – ovim riječima: "Glavna svrha svetog nauka je pomoći upoznati Boga, i to ne samo u njemu samom, već također zato što je početak i svršetak svega, navlastito stvorenja obdarenog razumom. U namjeri da izložimo taj nauk, mi ćemo najprije govoriti o Bogu, zatim o kretanju stvorenja prema Bogu, te, na kraju, o Kristu, koji je, kao čovjek, za nas put kojim se možemo vinuti k Bogu" (Isto, I, q. 2). Postoji dakle neki zatvoreni krug: Bog u njemu samom, koji izlazi iz samoga sebe i uzima nas za ruku, tako da se s Kristom vraćamo Bogu, sjedinjeni smo s Bogom i Bog će biti sve u svima.

Prvi dio Summe Theologiae istražuje dakle o Bogu u njemu samom, o otajstvu Presvetoga Trojstva i o Božjem stvaralačkom djelovanju. U tome dijelu nalazimo također duboko razmišljanje o izvornoj stvarnosti čovjeka kao bića kojega je Bog stvorio svojim rukama, što je plod njegove ljubavi. S jedne strane smo stvoreno, ovisno biće, ne dolazimo od samih sebe; no, s druge, imamo pravu autonomiju, tako da smo ne samo nešto prividno – kao što tvrde neki platonski filozofi – već stvarnost koju je Bog htio kao takvu i s vrijednošću u samoj sebi.

U drugom dijelu sveti Toma promatra čovjeka, potaknuta milošću, u njegovoj težnji upoznati i ljubiti Boga kako bi bio sretan na ovoj zemlji i u vječnosti. Autor najprije predstavlja teološka polazišta moralnog djelovanja, proučavajući kako su, u slobodnom čovjekovu izboru činiti dobra djela, uključeni razum, volja i strasti, kojima se pridodaje snaga koju daje Božja milost po snazi i darovima Duha Svetoga, kao i pomoć koju pruža također moralni zakon. Čovjek je dakle dinamično biće koje traži samoga sebe, pokušava postati to što jest i nastoji, u tome smislu, činiti djela koja ga izgrađuju, kojima postaje pravi čovjek; a tu ulogu imaju moralni zakon, milost i vlastiti razum, volja i strasti. Na tome temelju sveti Toma opisuje čovjeka koji živi po Duhu i koji, na taj način, postaje Božja slika. Tu se Akvinac zaustavlja na proučavanju triju teologalnih kreposti – vjere, nade i ljubavi –, nakon čega pristupa dubokom istraživanju više od pedeset moralnih kreposti, organiziranih oko četiriju kardinalnih kreposti – razboritosti, pravednosti, umjerenosti i jakosti. Završava potom razmišljanjem o raznim pozivima u Crkvi.

U trećem dijelu Summe, sveti Toma proučava otajstvo Krista – puta i istine – po kojem se možemo ponovno pridružiti Bogu Ocu. U tome dijelu piše stranice o otajstvu Isusova utjelovljenja i muke koje je gotovo nemoguće nadmašiti, dodajući zatim opsežno izlaganje o sedam sakramenata, jer u njima utjelovljena Božja Riječ širi blagodati utjelovljenja radi našega spasenja, radi našeg hoda u vjeri prema Bogu i vječnome životu, ostaje na materijalan način gotovo prisutna sa stvorenim stvarnostima, dotiče nas tako u našoj dubini.

Govoreći o sakramentima, sveti Toma se na osobit način zadržava na otajstvu euharistije, prema kojoj je gajio veoma veliku pobožnost, tako da je, prema starim životopiscima, običavao oslanjati glavu na svetohranište, kao da je želio čuti Isusovo božansko i ljudsko srce kako kuca. U svojem komentaru na Sveto pismo, sveti Toma nam pomaže shvatiti uzvišenost sakramenta euharistije, kada piše: "Budući da je euharistija sakrament muke našega Gospodina, sadrži u sebi Isusa Krista koji je trpio za nas. Zato taj sakrament ima sve one učinke što ih ima muka našega Gospodina, jer on nije ništa drugo do utiskivanje Gospodinove muke u nas" (In Ioannem, c.6, lect. 6, br. 963). Shvaćamo dobro zašto su sveti Toma i drugi sveci dok bi slavili misu lijevali suze iz suosjećanja prema Gospodinu, koji se prinosi u žrtvi za nas: bile su to suze radosnice i zahvalnice.
Draga braćo i sestre, poučeni primjerom svetaca, zaljubimo se u taj sakrament! Sudjelujmo sabrano na misi, kako bismo zadobili duhovna dobra, hranimo se Gospodinovim Tijelom i Krvlju, kako bismo bili neprestano nahranjeni božanskom milošću! Rado i često se zadržavajmo u prisnom druženju s Presvetim Sakramentom!

Ono što je sveti Toma znanstvenom strogošću prikazao u svojim najvećim teološkim djelima, kao što je to upravo Summa Theologiae, Summa contra Gentiles je također izlagana u njegovu propovijedanju, upućenom studentima i vjernicima. U korizmi 1273. održao je propovijedi u crkvi San Domenico Maggiore u Napulju. Sadržaj je tih propovijedi prikupljen i sačuvan: to su sveščići u kojima objašnjava apostolski simbol, tumači molitvu Očenaša, prikazuje deset zapovijedi i komentira molitvu Zdravo Marijo. Sadržaj propovijedi Anđeoskog naučitelja (Doctor Angelicus) odgovara gotovo u potpunosti strukturi Katekizma Katoličke crkve. Naime, u katehezi i u propovijedi, u dobu nove zauzetosti za evangelizaciju kao što je ovo naše, ne bi se smjelo nikada izostaviti ove temeljne sadržaje: ono što vjerujemo, dakle upravo simbol vjere; ono što molimo, a to su Očenaš i Zdravo Marija; te ono što mi živimo kao što nas uči biblijska objava, a to su zakon o ljubavi prema Bogu i bližnjemu te deset zapovijedi.

Htio bih podastrijeti poneki primjer jednostavnog, bitnog i uvjerljivog sadržaja učenja svetog Tome. U svojoj Knjižici o apostolskom simbolu on objašnjava vrijednost vjere. Po njoj se, kaže on, duša sjedinjuje s Bogom i rađa se kao neka klica vječnoga života; život prima sigurni pravac i mi lako pobjeđujemo napasti. Onome koji uputi prigovor da je vjera ludost, jer se vjeruje u nešto što ne potpada pod osjetno iskustvo, sveti Toma pruža vrlo razložan odgovor i podsjeća da je to neosnovana sumnja, jer je ljudski um ograničen i ne može poznavati sve. Samo ako bismo mogli potpuno poznavati sve vidljivo i nevidljivo, tada bi bila prava ludost prihvaćati istine iz čiste vjere. Uostalom, u stvarima koje čovjek ne može osobno spoznati naprosto je nemoguće živjeti, primjećuje sveti Toma, bez pouzdavanja u iskustvo drugih ljudi. Razborito je dakle vjerovati u Boga koji se objavljuje i svjedočanstvu apostolâ: oni su bili malobrojni, jednostavni i siromašni, shrvani zbog raspeća njihova Učitelja, a ipak mnoge su se mudre, plemenite i bogate osobe u kratko vrijeme obratile slušajući njihovu propovijed. Riječ je, naime, upravo o, povijesno gledano, čudesnoj pojavi, za koju je teško dati drugi razuman odgovor od onoga da su se apostoli susreli s Kristom Uskrslim.

Komentirajući članak simbola o utjelovljenju Božje Riječi, sveti Toma iznosi neka promišljanja. Tvrdi tako da kršćanska vjera, promatrajući otajstvo utjelovljenja, biva ojačana; u čovjeku raste pouzdana nada kada razmišlja o tome da je Božji sin došao među nas, kao jedan od nas, da priopći ljudima Božju volju; ljubav je oživljena, jer ne postoji očitiji znak Božje ljubavi prema nama od onoga da vidimo kako je Stvoritelj svemira i sâm postao stvorenje. Na kraju, promatrajući otajstvo Božjeg utjelovljenja, osjećamo kako se u nama rasplamsava želja prispjeti Kristu u slavi. Posluživši se jednostavnom i učinkovitom usporedbom, sveti Toma opaža: "Ako bi brat nekoga kralja živio daleko, sigurno bi žudio da mu može biti blizu. Krist je naš brat: moramo dakle željeti njegovo društvo, postati jedno srce s njim" (Opuscoli teologico-spirituali, Rim 1976., str. 64).).

Predstavljajući molitvu Očenaš, sveti Toma pokazuje kako je ona u sebi savršena, budući da ima sve značajke koje dobra molitva mora imati: povjerljivo i spokojno predanje; prikladnost svoga sadržaja, jer – primjećuje sveti Toma – "vrlo je teško točno znati što je primjereno moliti a što ne, jer kada je o željama riječ teško nam je napraviti izbor" (Isto, str. 120); te zatim ispravan poredak molbi, žara ljubavi i iskrene poniznosti.

Sveti je Toma, kao i svi sveci, gajio veliku pobožnost Gospi. Oslovljavao ju je prekrasnim imenom: Triclinium totius Trinitatis, triklinij, to jest mjesto gdje Trojstvo pronalazi svoj počinak, jer, zbog utjelovljenja, ni u jednom drugom stvorenju, kao u Njoj, tri božanske osobe ne prebivaju i kušaju toliki užitak i radost živjeti kao u njezinoj duši punoj milosti. Po njezinu zagovoru možemo postići svaku pomoć.

Molitvom, koja se tradicionalno pripisuje svetom Tomi i koja, u svakom slučaju, odražava sastavne dijelove njegove duboke marijanske pobožnosti, i mi recimo: "Presveta i preblaga Djevice Marijo, Majko Božja…, povjeravam tvome milosrdnom srcu sav svoj život… Daj mi, moja premila Gospo, pravu ljubav, kojom ću ljubiti svim srcem svojim tvoga presvetog Sina i tebe, nakon njega, više od svega, te bližnjega u Bogu i zbog Boga."

Papin pozdrav hrvatskim hodočasnicima na hrvatskom:

Radosno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, a na poseban način vjernike iz Zagreba i iz župe Dobrog Pastira iz Brestja. Dragi prijatelji, Gospodin vam bio oslonac na životnom putu na kojem neka vas, vaše obitelji, župne zajednice i sve koji su vam pri srcu, prati Njegov blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!