Bog može umnožiti naše male geste solidarnosti

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje ove nedjelje (Iv 6, 1-15) predstavlja veliko znamenje umnoženja kruha, u opisu evanđeliste Ivana. Isus se nalazi na obali Galilejskog jezera, i okružen je "silnim mnoštvom" privučenim "znamenjima što ih je činio na bolesnicima" (r. 2). U njemu djeluje Božja milosrdna snaga, koja ozdravlja od svakog tjelesnog i duhovnog zla. Ali Isus nije samo iscjelitelj, on je također učitelj: naime uzlazi na goru i sjeda, u tipičnom stavu učitelja kada uči: uzlazi na onu prirodnu "katedru" koju je stvorio njegov nebeski Otac. U tome trenutku Isus, koji zna dobro što će učiniti, stavlja na kušnju svoje učenike. Kako nahraniti sve to mnoštvo? Filip, jedan od Dvanaestorice, radi brzi izračun: ako se organizira skupljanje novca moći će se skupiti najviše dvije stotine denara od kojih će se kupiti kruha, kojeg ipak ne bi bilo dovoljno da se nahrani pet tisuća ljudi.

Učenici razmišljaju u "tržišnim" okvirima, ali logiku kupovanja Isus zamjenjuje drugom logikom, a to je logika darivanja. I tada Andrija, još jedan od apostola, brat Šimuna Petra, predstavlja dječaka koji stavlja na raspolaganje sve što ima: pet kruhova i dvije ribe; no - kaže Andrija – što je to za toliko mnoštvo (usp. r. 9). Ali Isus je upravo to čekao. Naređuje svojim učenicima da kažu ljudima da posjedaju, a zatim uzima kruhove i ribe, zahvaljuje Ocu, te ih razdjeljuje (usp. r. 11). Te su geste predznak gesti učinjenih na Posljednjoj večeri, koje Isusovu kruhu daju njegov pravi smisao. Kruh Božji je sâm Isus. Pričešćujući se Njime, primamo njegov život u sebe i postajemo sinovi nebeskog Oca i braća jedni drugima. Pričešćivanjem se susrećemo s Isusom koji je stvarno živ i uskrsli! Sudjelovati u euharistiji znači ući u Isusovu logiku, logiku besplatnosti, dijeljenja. I ma koliko bili siromašni, svi možemo nešto dati. "Pričestiti se" znači crpiti od Krista milost koja nas osposobljava dijeliti s drugima ono što jesmo i što imamo.

Mnoštvo je pogođeno čudom umnoženja kruha; ali dar što ga Isus daje je punina života za gladnog čovjeka. Isus taži ne samo materijalnu glad, već onu dublju, glad za smislom života, glad za Bogom. Pred patnjom, osamljenošću, siromaštvom i teškoćom tolikih ljudi, što možemo učiniti? Žaliti se ništa ne rješava, ali možemo ponuditi ono malo što imamo, poput dječaka iz Evanđelja. Sigurno imamo nekoliko sati vremena, neki talent, neko znanje... Tko od nas nema svojih "pet kruhova i dvije ribe"? Svi ih imamo! Ako smo spremni staviti ih u ruke Gospodnje, bit će dovoljni da u svijetu bude malo više ljubavi, mira, pravde, i iznad svega radosti. Koliko je potrebna radost u svijetu! Bog može umnožiti naše male geste solidarnosti i učiniti nas dionicima svoga dara.

Neka naša molitva podupre zajedničke napore da nikada nikome ne ponestane nebeskog Kruha koji daje vječni život i ono nužno za dostojanstven život, i da se potvrdi logika dijeljenja i ljubavi. Neka nas Djevica Marija prati svojim majčinskim zagovorom!

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

danas započinju prijave za trideset prvi Svjetski dan mladih, koji će se održati sljedeće godine u Poljskoj. Odlučio sam osobno započeti upise i zato sam pozvao k sebi jednog mladića i djevojku, da budu sa mnom u trenutku početka prijava, ovdje pred vama. [Napomena: Papa je zatim kliknuo na zaslon iPad-a koji mu je pružen]. Evo, prijavio sam se za taj Dan kao hodočasnik posredstvom ovog elektroničkog uređaja. Kako se slavi u Godini milosrđa, taj dan će biti, u izvjesnom smislu, jubilej mladeži, koja je pozvana razmišljati o temi "Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe" (Mt 5, 7). Pozivam mlade iz cijeloga svijeta da žive to hodočašće bilo odlaskom u Krakow, bilo sudjelovanjem u ovom trenutku milosti u svojim zajednicama.

Za koji dan će se obilježiti druga godišnjica otkako je, u Siriji, otet otac Paolo Dall'Oglio. Upućujem usrdan i hitan apel za oslobađanje tog cijenjenog redovnika. Ne mogu zaboraviti ni pravoslavne biskupe otete u Siriji i sve druge osobe koje se, u područjima sukoba, nalaze u zatočeništvu. Nadam se da će nadležne lokalne i međunarodne vlasti uložiti nove napore da ta naša braća uskoro budu puštena na slobodu. S ljubavlju i sudjelovanjem u njihovoj patnji, želimo ih se sjetiti u molitvi te se pomolimo svi zajedno Gospi: Zdravo Marijo...

[…]

Danas 26. srpnja Crkva se spominje svetih Joakima i Ane, roditelja Blažene Djevice Marije i Isusovih djeda i bake. U ovoj prigodi želim pozdraviti sve djedove i sve bake te im zahvaliti za njihovu dragocjenu prisutnost u obiteljima i za nove naraštaje. Za sve žive djedove i bake, ali i za one koji nas gledaju s Neba, uputimo jedan pozdrav i jedan lijepi pljesak…

Svima želim ugodnu nedjelju. I molim vas ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!