Index   Back Top Print


DISCORSO DI SUA SANTITÀ BENEDETTO XVI
AI VESCOVI DELLA CONFERENZA EPISCOPALE DELLA CROAZIA
IN VISITA "AD LIMINA APOSTOLORUM"

6. srpnja 2006

 

Gospodine Kardinale,
Časna Braćo u biskupstvu!

S velikom radošću izražavam vam srdačnu dobrodošlicu u Petrovu kuću, koristeći kao svoje riječi apostola Pavla: „Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim. Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim zbog vašeg udjela u Evanđelju“ (Fil 1, 3-5). Vaše zalaganje u naviještanju Radosne vijesti u duhu uvjerenoga crkvenoga zajedništva potvrđuje se također i vašim pohodom ad limina, kojim želite posvjedočiti istinsko pristajanje Crkve u Hrvatskoj uz Petrovu Stolicu. Zahvalan sam gospodinu Kardinalu Josipu Bozaniću koji mi je, kao predsjednik Hrvatske Biskupske Konferencije, uputio riječi pozdrava u ime svih vas te u ime povjerenoga vam stada Božjega.

Bratski susreti i plodonosni razgovori ovih dana, u kojima ste sa mnom podijelili pozitivne rezultate i nade kao i poteškoće i brige vaših biskupija, bili su prilika da bolje upoznam stanje Crkve u vašim krajevima. S pravom ste ponosni na četrnaeststoljetnu kršćansku baštinu i vjeru svoga naroda, ali ste istovremeno vrlo dobro svjesni da je opredjeljenje za Boga ne samo plod prošlosti, nego i osobni čin koji pred Bogom obvezuje svakoga pojedinca, kojemu god naraštaju pripadao. Kako biste dušama o kojima brinete omogućili što dublju spoznaju Isusa Krista i osobni susret s Njim, pripremili ste brojne pastoralne planove, koji svjedoče o vašoj velikoj zauzetosti te opravdavaju nadu i optimizam. Posebno su važne vaše inicijative za temeljitu pripremu za Sakramente i dolično sudjelovanje u bogoslužju. Zamijetio sam, također, zalaganje za što kvalitetniji vjerski odgoj i katehezu, kako u školama tako i u župama. Kako ne istaći zatim njegovanje tradicionalnih pučkih pobožnosti i čestih hodočašća, naročito u marijanska svetišta? Spomen zaslužuje i mudra otvorenost novim poticajima Duha, koji dijeli svoje karizme i čini spremnima preuzeti odgovornosti i dužnosti, korisne za obnovu i veću izgradnju Crkve. Od srca želim da, uzdajući se u obećanje Gospodinovo da će zauvijek ostati nazočan među nama, sa svojim zajednicama nastavite hoditi putem dosljednog pristajanja uz Kristovo Evanđelje.

Vaša Zemlja, Hrvatska, oduvijek živi u okviru europske civilizacije, te s razlogom stoga želi biti priznata kao član Europske Unije. Njena želja je, svojim ulaskom u tu Ustanovu, surađivati na dobro svih stanovnika Kontinenta. Nacija će na taj način moći ući u odnos, s uvažavanjem i dijalogom, s drugim europskim narodima, doprinoseći vlastitom kulturom i tradicijom u traganju svih za potpunom istinom o čovjeku. Bitno je, zapravo, da izgrađivanje zajedničkoga europskoga doma uvijek bude utemeljeno na istini o čovjeku, oslanjajući se pri tom na načelo prava svih na život od začeća do prirodne smrti; na priznavanje duhovne dimenzije čovjeka, u kojoj se ukorjenjuje njegovo neotuđivo dostojanstvo; na poštivanje vjerskog izbora svakoga pojedinca, u kojemu se očituje neprijeporna ljudska otvorenost transcendentnome. Po ovim vrijednostima moguće je postići konsenzus i s onim koji, makar i ne pristajući uz Katoličku crkvu, prihvaća glas razuma, osjetljiv na norme prirodnoga zakona. Znam da se vi, u ovom pogledu, zauzimate zajedno sa svojim svećenicima i vjernicima. Ohrabrujući vas da ustrajete, jamčim vam podršku Svete Stolice, koja je uvijek cijenila i voljela Hrvatsku. Veze između Apostolske Stolice i vašega naroda, već učvršćene tijekom prošlih vremena, nastavile su se jačati, što dokazuje i ne tako davno potpisivanje bilateralnih Ugovora. Sveta Stolica će i ubuduće stajati uz vas te s pažnjom pratiti i podupirati nastojanja vašega naroda na putu istinskoga napretka.

Potrebno je promisliti, ipak, da ni putovi s dobrim i poželjnim ciljevima nisu bez zamki suvremenih kulturnih strujanja kao što su sekularizacija i relativizam. Stoga je nužno neumorno naviještanje evanđeoskih vrjednota, kako bi vjernici mogli izbjeći te opasnosti. Slijedeći primjer i učenja velikana vaših mjesnih Crkava – mislim osobito na blaženoga Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika – ne bojte se ukazivati na ono što naučava Evanđelje, upozoravajući na ono što mu je protivno, kako bi vaše zajednice čitavome društvu bile poticaj u promicanju općega dobra i u pažnji prema najpotrebnijima. U ovome trenutku moje misli smjeraju na obitelji s brojnom djecom, na one koji unatoč napornom radu teško žive, na nezaposlene te starije, bolesne i nemoćne. Vaša Zemlja, nažalost, još osjeća posljedice nedavnoga sukoba, čiji se negativni učinci odražavaju ne samo u ekonomiji, nego i u dušama stanovnika, koji ponekad izražavaju težinu toga bremena. Budite uvijek zagovornici pomirenja i promicatelji mirnoga suživota svih građana vaše domovine, hrabreći ih na putu kršćanskog izmirenja: praštanje najprije oslobađa onoga koji ima odvažnosti udijeliti ga.

Časna Braćo, pastoralni izazovi su brojni i vrijeme u kojemu živimo nije lišeno poteškoća. No, ipak, sigurni smo u pomoć Odozgor. U tom smislu, služba biskupa čini se još važnijom. Kako bi svima dao vjerodostojno svjedočanstvo, on ne smije misliti na drugo, osim na služenje Kristu. Budite stoga velikodušni u služenju Crkvi i svome narodu, postojani u molitvi i ispunjeni žarom naviještanja. S osobitom brigom pratite formiranje svećenika, vaših suradnika; búdite svećenička zvanja te pozorno bdijete nad vašim sjemeništarcima. Potičem vas da u ljubavi i duhu međusobne suradnje vodite vjerske zajednice i pokrete, kako one posvećenoga života tako i laičke. Nastavite u obiteljima promicati vjernu ljubav, sklad i svakodnevnu molitvu, ohrabrujući ih u velikodušnoj otvorenosti životu. Kako ne vidjeti, zatim, važnost prisutnosti katolika u javnome životu, kao i u sredstvima društvenoga priopćavanja? I o njihovoj afirmaciji ovisi hoće li se o aktualnim problemima moći čuti glas istine. Molim se za to da svatko umije djelovati na slavu Božju i na korist ljudi, kako bi posvuda odjekivala zahvala Darovatelju svakoga dobra, po riječima Apostola: «Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti – Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga!» (Ef 3, 20-21).

Časna Braćo, budite sigurni u moju podršku i molitvu za djelo koje vam je Bog povjerio na korist vaših zajednica. Vaš posjet ad limina pokazao je kako ste sa svojim vjernicima «jedno srce i jedna duša» te kako gajite duboki osjećaj zajedništva s Petrovim Nasljednikom, a time i sa sveopćom Crkvom. Zazivajući na vas i na vaše služenje zagovor Marije, Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta, od srca udjeljujem svoj blagoslov vama, vašim svećenicima, redovnicima i redovnicama, kao i čitavom hrvatskom narodu. Hvaljen Isus i Marija!

Vatikan, 6. srpnja 2006.

 

© Copyright 2006 - Libreria Editrice Vaticana

    



© Copyright - Libreria Editrice Vaticana